Blair Optužuje Radnike Državnog Sektora Na Skupu Špekulantnih Kapitalista
Čovjek koga proganja klasna istrajnost
Julie Hyland
12. jula 1999
Premijer Blair je iskoristio priliku u toku govora Društvu Špekulantnih Kapitalista (Venture Capitalists Association) na konferenciji u Londonu 6. jula, da iskali svoju zlu volju protiv radnika državnog sektora.
Prilikom osnivanja fonda od 50 miliona funti da podrži novonastale poduzetnike, Blair je rekao da njegova Laburistička vlada želi da bude "prvenstveno u korist poduzetnika", i da želi donijeti "revoluciju" u razmišljanju i stavovoma naroda prema onome što on zove "frontalna vojska nove britanske ekonomije". "Potrebno je da vam čitavo društvo aplaudira" on je nastavio.
Odstupajući od pripremljenog govora, Blair je rekao prisutnim poduzetnicima i špekulantima da je britanska kultura "u suštini anti-meritokratska" (meritokratija—vladavina onih 'zaslužnih' u društvu, tj. kapitalista).
"Prečesto je bio slučaj u Britaniji, da ako ljudi vide nekoga sa novcem, oni bi postali zavidni na njih, dok u SAD-u ljudi žele da postanu isto tako bogati". Godine "snobizma" protiv nekoga ko zarađuje novce su posebno utvrđene u državnom sektoru poslovanja, on je nastavio. "Samo pokušaj da nešto izmijeniš u državnom sektoru ili državnim službama. Ja nosim ožiljke na leđima poslije dvije godine na državnoj vlasti i sama nebesa će znati kako će biti ako ovako ostane malo duže. Radnici u državnom sektoru su više ukorijenjeni u mišljenju da 'ako se oduvijek ovako radilo, onda se ovako zauvijek mora i raditi', nego ijedna druga grupa sa kojom sam stupio u kontakt."
Blair bi nastavio sa pokušajima "da raskine prepreke za one koji se penju po društvenoj ljstvici" i da pomogne da se promijene takva "nezdrava" gledišta, on je obećao.
Suočen sa neposrednom navalom kritike—posebno od radnika zaposlenih u državnom sektoru—Blair-ov zastupnik je obrazložio ovo odstupanje Premijera zbog "stresa". Bez sumnje u ovome ima i malo istine. Ovaj javni nastup i odstupanje je došao usljed rastućih problema za vladu u više oblasti.
Blair je bio najratoborniji podržalac bombardovanja Jugoslavie od strane NATO-a. Ali posljednjih nekoliko sedmica su otkrile da, ne samo da nisu zaštitili kosovske Albance, nego da su NATO-ve akcije potpalile etničke sukobe na tom području. Posljedice ovoga su stvorile novu navalu izbjeglica i zločina protiv Srba i Cigana.
U Sjevernoj Irskoj, pokušaj Blair-a da uspostavi takozvani "mirovni proces" putem kombinacije lukovog cjenjkanja, protivriječnih garancija i obećanja i "rokova" za ultimatume, se još nije ostvario.
U Britaniji, masovno uzdržavanje u nedavnim izborima za lokalne vlasti i evropskim izborima su zadali dodatni udarac Premijeru koji je pokušavao da upotrijebi ove izbore da bi dobio na ugledu kao popularni lider.
Ali Blair-ov napad na državne službenike je imao posebnu namjenu. Pored smanjivanja društvenih izdataka, vlada pokušava da sprovede svoju privatnu finansijsku incijativu (PFI). Pod ovim planom čitav državni sektor se nudi vlasnicima koji mogu najviše da plate. Privatni poduzetnici će graditi, posjedovati i obavljati niz usluga—uključujući škole, bolnice, ceste itd. Blair je u svome govoru ponudio Društvu Špekulatnih Kapitalista državne novce kao podsticaj da učestvuju u ovom "rizičnom", ali visoko profitnom, poduhvatu. Također im je obećao dalje povoljne prilike na tržištu telekomunikacija i pozvao je menadžere penzionih fondova da prestanu biti "previše oprezni" u investiranju u rizične poduhvate.
Dio Blair-ove frustracije je ukorijenjen u rastućoj opoziciji protiv napada njegove vlade na radnike u državnim službama. Daleko od toga da se odupiru promjenama, državni sektor se toliko promijenio u posljednje dvije decenije pod Tory i Laburističkom administracijom, da se više i ne može prepoznati. Dok je Blair hvalio duh "brzog obogaćivanja", nekih pet miliona državnih službenika su se suočili sa zamrzavanjem svojih plata, što ih je stavilo u grupu najlošije plaćenih radnika u Britaniji. Više od 60% radnika koji rade punovremeno sada zarađuju manje od prosječne godišnje plate od 20.770 funti godišnje. Ovaj prosjek se iskrivio naviše zbog velikih povišica maloj grupi visoko plaćenih—plata direktora se povećala za 7% i direktorski dodaci (bonusi) za 23% prošle godine—i zbog isključivanja iz ankete 6 miliona radnika koji rade kratkovremeno, i koji zarađuju manje od 100 funti sedmično.
Rastući nivo nejednakosti je dosta pogoršao društvene probleme i dalje opteretio socijalne usluge. Odgovor Laburista je da krive radnike iz državnog sektora što su "zanemarili potrošače", i da im uskrate novce. Onda se pogoršana kriza koristi da bi se ozakonila privatizacija.
Milioni zaposlenih u državnom sektoru—koji su u Laburistima vidjeli spas poslje dvije decenije napasne Tory politike—sada vide postupke vlade kao izdaju. Na konferenciji Britanskog Medicinskog Društva (BMA) prošle sedmice, doktori su otvoreno optuživali Blair-ve polise i žalili se da su njihove nade u sigurnost zdravstvene zaštite u rukama Laburista "masovno razočarane".
Opsjednut sa svih strana, Blair je vjerovao da je ispred jedne skupine špekulantnih kapitalista, konačno među prijateljima. Čak je i priznao da je u svojoj mladosti krenuo u rizične poslove—organizaciju rok-muzičkih turneja—ali bez uspjeha. Njegov govor je bio molba stvarnom biračkom krugu Novih Laburista (New Labour) da mu priđu u pomoć. Ali njegove neumjerene primedbe razotkrivaju temeljnu manu u njegovom velikom planu da prepravi britansko društvo po uzoru na njegov omiljeni američki model. Njegova retorika "Trećeg Puta" i forsiranje nove poduzetničke meritokracije su namijenjeni da odstrane ono što on vjeruje da je "britanska opsesija" sa klasom. On je vjerovao da neprestane tvrdnje od strane dobro podmazane laburističke propagandne mašinerije, da ne postoji tako nešto kao suprotni klasni interesi, su dovoljne da uvjere svakoga da nisu u pravu.
Propaganda zaista može biti efektivno oružje. Ali, na kraju krajeva, ona ne može ubijediti radni narod da ignorišu stvarnost njihovih vlastitih života. Čak šta više, naširoko je poznato da kada je privatni sektor koji je tako drag Blair-u, zadnji put preovladavao, uslovi života za većinu naroda su bili užasni.
Čak i u samoj Laburističkoj partiji, Blair-ove primjedbe su uzrokovale uznemirenost. Zamjenik Premijera John Prescott se našao u nezavidnoj dužnosti da odmah nakon toga održi govor na sastanku radnika državnog sektora. Izvinjavajući se na ovaj način, rekao je svojim slušateljima da "Sve od 19. vijeka lokalni službenici i radnici u državnom sektoru su bili ti koji su stvorili moderno društvo. Kada je privatni sektor propao, državni sektor bi uskočio u pomoć lokalno i nacionalno. Državni sektor je bio taj koji je omogućio univerzalno obrazovanje, razvio javni prevoz, obezbjedio dobar i kvalitetan smještaj koji svako može priuštiti, održavao parkove i okolinu—i organizovao usluge i njegu za one kojima je to najpotrebnije."
Prescott je igrao ulogu "lica radničke klase" Novih Laburista. On podržava PFI i svaku mjeru koju je vlada uvela u zadnje vrijeme. Njegovi protivudarci izražavaju zabrinutost da Blair-ova drskost i glupost dovodi u opasnost i sam plan koji vlada sprovodi.