Šta se desilo sa Iračkim "oružjem masovnog uništenja"?
Patrick Martin
22. aprila 2003.
Desetine hiljada litara antraksa. Hiljade litara botulinium
otrova. Stotine tona "mustard" gasa. Tone nervnog gasa.
Ilegalno postavljeni projektili i stotine bombi i artiljerijskih granata da
bace ove smrtonosne toksine. Pokretne laboratorije biološkog oružja. Čak i
tajna postrojenja za razvoj nuklearnog oružja. Sve ovo i više od toga je
navodila Bushova administracija tokom meseci diplomatskog poziranja koje je
vodilo u njen napad na Irak.
Američki vojnici su otišli u bitku natovareni
zaštitnom opremom koja je trebala da ih štiti od napada hemijskim i biološkim
oružjem. Bushova administracija i američki mediji su neprestano
pričali o verovatnoći da će iračka vojska koristiti oružje
masovnog uništenja. Ponavljane su tvrdnje da je Sadam Husein izdao
naređenja svojim komandantima u kojim ih ovlašćuje da upotrebe
hemijsko oružje čim američke snage uđu u Bagdad. Pentagon je
čak i smislio ime - "crvena linija", koje su mediji poslušno
ponavljali - da označi lokaciju 50 milja južno od iračke prestonice
gde takvi napadi mogu da se očekuju. Invaziona sila je prešla "crvenu
liniju", ali nikakav sličan napad se nije desio.
Svakih nekoliko dana, dok se osvajanje Iraka nastavljalo,
bilo je novih izveš taja u
američkim medijima koji su bez daha objavljivali nova otkrića "pretpostavljanog
iračkog hemijskog i biološkog oružja" na raznim lokacijama,
uključujući tvrdnje da su inicijalni testovi vojnih patrola pronašli
nervne agense kao što su sarin i tabun kao i "mustard" gas. Ni
jedno od ovih otkrića nije moglo da bude potvrđeno u daljim testovima
u američkim laboratorijama. Kasnije se saznalo da vojne patrole nemaju
opremu koja je potrebna da bi razlikovali nervne gasove od pesticida koji bi
bili normalni u intenzivnoj poljoprivredi mesopotamijske ravnice u kojoj se proizvodi
hrana.
Bilo je povremenih otkrića zaliha gas maski i druge
zaštitne opreme, koja su Pentagon i američki mediji pokušavali da
iskoriste kao "dokaz" - u nedostatku bilo čega drugog - da su se
iračke snage spremale da koriste hemijsko oružje protiv američke invazije.
Ovaj argument pretpostavlja, naravno, da ova oprema nije značila
pripravnost zbog moguće americke upotrebe hemijskog oružja.
Šta više, u većini slučajeva zaštitna oprema
datira iz sredine 1980-ih, perioda kada su i Irak i Iran upotrebljavali hemijsko
oružje u toku svog osmogodišnjeg rata. Jedan veliki bunker u centru Bagdada, na
primer, otkriven 11. aprila, ispod Predsedničke palate, sadržao je zalihe
opreme iz 1987 i 1988, poslednje dve godine Iransko-Iračkog rata.
Već ima više od mesec dana od kako je počeo
američki napad, i američke vojne snage su uspostavile kontrolu nad
praktično svakom kvadratnom miljom iračke teritorije. Ni jedno
biološko ili hemijsko oružje nije pronađeno, niti i jedna lokacija koja bi
pokazivala znake nedavne proizvodnje, upotrebe ili bar uništavanja. Uprkos
intenzivnoj pretrazi i uprkos neprestanim tvrdnjama Bushove administracije pre
rata da su hiljade pretpostavljenih lokacija sa oružjem pod nadzorom
američkih obaveštajnih agencija, rezultati su ravno nula.
Politički zaključci su jasni: tvrdnja o hemijskom
i biološkom naoružanju je bila prevara koju je Bushova administracija namerno
smislila da bi sakrila svoje osvajačke ciljeve u napadu na zemlju sa
drugim po redu rezervama nafte na svetu. Naročito u Evropi su kritičari
već počeli da iznose ovaj argument, protiv američke vlade kao i
britanskog Premijera Tonyja Blaira.
Dodatak na neuspeh u nalaženju i jedne zalihe oružja su
objave vodećih iračkih naučnika za naoružanje, sada pod
američkim nadzorom, da su raniji irački programi hemijskog, biološkog
i nuklearnog naoružanja prekinuti posle rata u Persijskom zalivu, za vreme
režima UNSCOM inspekcija.
Pred početak rata, Predsednik Bush i drugi
američki službenici su zahtevali da irački naučnici budu
odvedeni iz svoje zemlje i da ih službenici iz UN ispitaju u tajnosti,
tvrdeći da bi se u suprotnom oni suviše plašili odmazde od strane Sadama
Huseina da bi mogli da govore slobodno. Međutim, sada kad više nema režima
Sadama Huseina, ovi naučnici su nastavili da objavljuju da su
američke tvrdnje o oružju masovnog uništenja laži.
Vrhovni naučni savetnik Sadama Huseina, General Major
Amir Saadi, predao se američkim snagama u Bagdadu 12. aprila, posle
pregovaranja o predaji preko nemačke televizijske mreže ZDF koja je
snimila taj događaj. Saadi je bio glavna veza sa oružanim inspektorima UN
posle nastavka inspekcija prošlog novembra. On je rekao ZDF da Irak više ne
poseduje oružje masovnog uništenja, izjavljujući: "Ja sam govorio istinu,
uvek sam govorio istinu, nikad nisam rekao ništa osim istine, i vreme će
to pokazati, videćete."
Saadi nije pokušao da pobegne iz Bagdada pošto su
američke vojne snage zauzele iračku prestonicu. Predao se čim je
američka Centralna komanda objavila da je on upisan na listu za hapšenje.
Američki obaveštajni službenik se hvalio Saadijevom predajom, rekavši Los
Angeles Timesu 14. aprila: "On zna gde su stvari i on zna imena
glavnih igrača povezanih sa programom." Ali Saadi je očigledno
nastavio da poriče iste izjave uprkos tome što je američki
zarobljenik.
Malo posle Saadijevog hapšenja, glavni arhitekt
iračkog nuklearnog programa, Jafar Jafar, predao se vladi jedne
bliskoistočne zemlje koja ga je ustupila na raspolaganje američkim
službenicima. Izveštaji u štampi su ponovo citirali američke obaveštajne
izvore koji su objavili da bi Jafar mogao da ima detaljno znanje lokacije
zaliha zabranjenog oružja, kao i toga kako je proizvedeno.
Bivsi oružani inspektor UN David Albright, sada predsednik
Instituta za nauku i međunarodnu bezbednost, rekao je Washington Postu
da Saadi i Jafar "znaju, među njima dvojicom, sve o nuklearnom,
biološkom, hemijskom i raketnom programu te zemlje". Ali ni jedno takvo
otkriće nije se desilo i Albright je lično izjavio za štampu da je
sada skeptičan u odnosu na američke izjave o ogromnom iračkom
arsenalu oružja masovnog uništenja. "Ja ću se osetiti
prevareno", rekao je, "zato što su tvrdili ove stvari sa takvom
sigurnošću."
Treći vrhunski naučnik, Emad Husain Abdula Ani,
koji je ranije komandovao iračkim naporima da proizvedu nervni gas VX,
predao se američkim vlastima 18. aprila. Ponovo, nije bilo otkrića
tajnih programa ili ogromnih zaliha.
Kontrola štete, mito i prisila
Zabrinuti zbog potencijalnih političkih posledica, i u
zemlji i u inostranstvu, ako se otkrije da je tvrdnja o oružju masovnog
uništenja laž, Bushova administracija radi na tome da kontroliše javna
očekivanja i stvori dokaze.
Sekretar za odbranu Donald Rumsfeld je objavio u televizijskim
intervjuima i kad se obratio službenicima Pentagona 17. aprila da je bivši
režim u Iraku sakrio ili uništio dokaze svojih ilegalnih programa razvoja
oružja. "Ja lično ne verujem da ćemo otkriti bilo šta",
rekao je. "Mislim da će se desiti da ćemo otkriti ljude koji
će nam reći gde da idemo da nađemo to. To nije kao lov na blago,
gde samo trčite okolo tražeći svuda, nadajući se da ćete
naći nešto. Prosto ne verujem da će se to desiti."
Administracija je otvoreno odbacila sugestije da će
ponovo da dozvoli ulaz oružanim inspektorima UN na iračku teritoriju.
Mobilišu se američke inspekcione snage od 1.000 ljudi, koje se sastoje od
vojnog i obaveštajnog osoblja, ali Bushova administracija ne želi da ima
nikakve veze sa inspektorima UN u koje ne mogu da se pouzdaju da će
"naći" baš ono što Washington zahteva, iako bi ovi inspektori
trebalo da imaju najviše iskustva u pretraživanju iračkih lokacija.
Rumsfeld je takođe objavio prošle nedelje da će
SAD nagraditi one iračke naučnike koji im pruže informacije o oružju
masovnog uništenja, u isto vreme preteći ozbiljnim posledicama onima koji
nastave da prkose Bushovoj administraciji. Los Angeles Times je objavio
20. aprila: "irački naučnici koji ne budu sarađivali
će možda biti odvedeni u zatvor radi ispitivanja i u krajnjem slučaju
bi mogli da budu optuženi za ratne zločine."
Drugim rečima, Bushova administracija koja je u
potrazi za povodom za rat tvrdila da želi da zaštiti iračke naučnike
od pritiska i odmazde, sada se koristi pretnjama zatvora, suđenja i čak
egzekucije da bi prisilila iste te naučnike da ponove scenario sastavljen
u Washingtonu.